I desila se
Nedjelja, 8. septembra, bila je istorijski dan u Sarajevu. To je bio dan na ponos svima u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo je posljednje među
evropskim glavnim gradovima organizovalo Povorku ponosa. Premda posljednja, a daleko od toga da je najmanje
bitna – Bosna i Hercegovina nadmašila je susjede organizovanjem najmirnije i
najuspješnije prve Povorke ponosa na Zapadnom Balkanu. Organizacijski
odbor može biti ponosan na hrabrost i istrajnost koji su bili potrebni da bi se
ovaj događaj organizovao. Vlasti Kantona
Sarajevo, policijske i sigurnosne institucije mogu biti ponosne na sigurnosno
okruženje koje su obezbijedile. Učesnici
mogu biti ponosni na svoju hrabrost u zastupanju svog stava. A ljudi u BiH, uključujući i one koji su se
protivili povorci, mogu biti ponosni na mir, toleranciju i dostojanstvo koji su
priušteni manjini. BiH je pokazala da je
sposobna braniti dostojanstvo i ljudska prava svih.
Međutim, mir, tolerancija i dostojanstvo koji su
prevladali u nedjelju bili su izuzetak.
Povorka ponosa je važna jer pažnju usmjeri na neugodne istine o
diskriminaciji, zastrašivanju, pa čak i nasilju nad seksualnim manjinama i
ranjivim zajednicama. Pripadnici LGBTI populacije
u BiH suočeni su sa odbijanjem od strane porodice, diskriminacijom i
prijetnjama nasiljem samo zbog onoga što jesu.
Niko ne bi trebao živjeti u strahu od gubitka posla ili da će biti
izložen nasilju zbog svog identiteta.
Jedan od najjasnijih primjera zašto je Povorka ponosna neophodna je
poplava komentara punih mržnje protiv moje seksualne orijentacije i
dugogodišnje podrške koju Ambasada SAD pruža LGBTI zajednici, uključujući
komentare da pripadnici LGBTI zajednice ne zaslužuju osnovna ljudska
prava. Protiv takvih sila, jedino moć jedinstva
i pomna zaštita od strane stotina policajaca omogućavaju LGBTI zajednici da
bezbjedno pokažu svoj identitet samo jedan dan u godini.
Konzervativni politički lideri su mi govorili “BiH nije
spremna za ovaj događaj”. Nedjelja je pokazala
suprotno. Na hiljade ljudi koji
predstavljaju raznolikost BiH – ljudi različitog etničkog porijekla, vjerske
pripadnosti, starosne dobi i seksualne orijentacije – izašli su na
demonstracije za ljudska prava. Dok sam
marširao, nekoliko majki mi je prišlo i zahvalilo se na podršci njihovim
sinovima i kćerima. Te majke i svi koji
su marširali potvrđuju da su bezuslovna ljubav porodice i istinska ljubav među
parovima temelj jakog društva. Povorka
ponosa utjelovljuje lekcije koje želimo da naša djeca nauče: da svi – pa čak i
oni sa kojima se možda ne slažemo – zaslužuju da budu tretirani dostojanstveno
i imaju pravo da budu ono što jesu.
Učesnici Povorke zauzeli su se za sve koji su suočeni sa diskriminacijom
zbog mjesta iz kojeg dolaze, zbog svojih uvjerenja, zbog toga koga vole, ili,
jednostavno, zbog toga što jesu i potvrdili su da su LGBTI prava, ljudska
prava.
Ostalo je još puno posla.
U budućnosti BiH mora u potpunosti harmonizirati svoje zakonodavstvo u
oblasti slobode izražavanja i prava na mirno okupljanje sa evropskim i
međunarodnim standardima. Obaveza lokalnih
vlasti, a ne organizatora nekog događaja, trebalo bi da bude da obezbijede sve
neophodne sigurnosne mjere bez obzira na razlog okupljanja. Tužioci također moraju osigurati da slučajevi
diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodno zasnovanog identiteta
budu u potpunosti procesuirani u skladu sa zakonom.
Posvećenost borbi protiv diskriminacije pripadnika LGBTI
zajednice ne smije stati na granicama Bosne i Hercegovine. I dok se sve više prihvata LGBTI populacija,
u nekih 70 zemalja širom svijeta sama činjenica da je neko gej je krivično
djelo za koje često postoji ozbiljna kazna.
Bolji odnos prema ljudima i veći stepen ljudskih prava za sve ljude na
zemaljskoj kugli naša je zajednička odgovornost i treba da se pridružimo
pozivima na dekriminalizaciju bilo koje seksualne orijentacije.
Često se kaže da se društvo mjeri po tome kako se odnosi
prema pripadnicima najviše marginalizovanih grupa stanovništva. U nedjelju su ljudi u BiH potvrdili da
prihvataju vrijednosti EU – jednaka prava za sve – i pokazali zajedničku želju
da grade tolerantnije, raznolikije i inkluzivnije društvo. Zahvaljujući hrabrim potezima Organizacijskog
odbora i ljudi u BiH, bili smo svjedoci onoga što se može postići kada se ljudi
ujedine uprkos strahu i mržnji i kreću ka zajedničkom cilju jednakih ljudskih
prava i dostojanstva za sve. Ambasada
SAD vam čestita na hrabrosti i snazi – nastavićemo marširati s vama.
###
And so it is
Sunday, September 8, was an historic day in
Sarajevo. It was a day of pride for all
of Bosnia and Herzegovina. Sarajevo was
the last among European capitals to celebrate a Pride March. Last but far from least, Bosnia and
Herzegovina surpassed its neighbors with the most peaceful and the most
successful first Pride March in the Western Balkans. The Organizing Committee can be proud of the
courage and perseverance it took to organize the event. The Sarajevo Canton government and police and
security authorities can be proud of the safe environment they created. The participants can be proud of their
courage to stand for a cause. And the
people of BiH, including those who opposed the march, can be proud of the
peace, tolerance and dignity accorded to a minority. BiH demonstrated it is capable of defending
dignity and human rights for all.
The peace, tolerance and dignity that prevailed on Sunday
were an exception, however. The Pride
March is important because it shines a light on the uncomfortable truths around
discrimination, intimidation, and even violence against sexual minorities and vulnerable
communities. Members of the LGBTI
community in BiH face rejection by their families, discrimination, and threats
of violence simply for being who they are.
No one should live in fear of losing their job or of being subjected to
violence just for their identity. One of
the clearest examples of why the Pride March is necessary are the flood of
hateful comments against my sexual orientation and the longstanding advocacy of
the US Embassy on behalf of the LGBTI community, including comments that members
of the LGBTI community do not deserve basic human rights. Against such forces, only the strength of
unity and the careful protection of hundreds of police make it safe for the
LGBTI community to make their identity visible, for just one day of the year.
Conservative political leaders had told me, “BiH is not
ready for this event”. Sunday showed
otherwise. Thousands of people
reflecting the diversity of BiH -- people of different ethnicities, religions,
age groups, and sexual orientations -- demonstrated for human rights. As I marched, several mothers approached me
to thank me for standing up for their sons and daughters. Those mothers and all marchers affirm that
the unconditional love of a family and the genuine love between a couple are
the foundation of a strong society.
Pride embodies the lessons we want to teach our children: that everyone – even those we may disagree
with – deserves to be treated with dignity and has the right to be who they
are. Pride Marchers took a stand for
anyone who faces discrimination because of where they are from, what they
believe in, who they love, or simply who they are, and affirmed that LGBTI
rights are human rights.
Much work remains.
Moving forward, BiH needs to bring local legislation on the freedom of
expression and right to peaceful assembly fully in line with European and
international standards. It should be
incumbent on local authorities, not event organizers, to ensure that all safety
measures are in place, regardless of the cause for which one is marching. Prosecutors must also ensure that cases of
discrimination based on sexual orientation or gender-based identity be
prosecuted to the full extent of the law.
The commitment to combatting discrimination against the
LGBTI community cannot stop at BiH’s borders.
While acceptance of the LGBTI community continues to spread, in some 70
countries around the world, simply being gay is a crime, often subject to
severe punishment. Advancing the
fair treatment and human rights of all people around the globe is our
shared responsibility, and we should join the call to decriminalize any
particular sexual orientation.
It has often been said that a society can be measured by
how it treats its most marginalized members.
On Sunday, the people of BiH affirmed their embrace of EU values of
equal rights for all, and demonstrated a shared desire to build a more
tolerant, diverse, and inclusive society.
Thanks to the courageous actions of the Organizing Committee and the people
of BiH, we have seen what can be accomplished when people come together in
defiance of fear and hatred and walk toward the common goal of equal dignity
and human rights for all. The U.S.
Embassy congratulates you for your strength and courage, and we will continue
to walk with you.
Comments
Post a Comment