Oproštajni govor ambasadora Patricka S. Moona
Bosna i Hercegovina: Približavanje evro-atlantskoj budućnosti
25.
juni 2013
Zahvaljujem Ameru
i Centru za nove inicijative što su me danas ovdje ugostili i što su u publici
okupili mlade aktiviste, predstavnike NVO i buduće političke lidere.
Uskoro će se
napuniti pune tri godine mog boravka u Bosni i Hercegovini, što znači da ćemo
moja porodica i ja uskoro otići. Za mene lično, to je bio nevjerovatno značajan
i dragocjen period i znam da će osoba koju predsjednik imenuje mojim
nasljednikom biti jednako posvećena produbljivanju prijateljstva između naše
dvije zemlje i pomagati Bosni i Hercegovini da ostvari napredak ka punoj
integraciji u Evropu. Danas, kada mi je ostalo još samo nekoliko nedjelja
boravka ovdje, želim odvojiti vrijeme da kažem „zbogom“ kroz nekoliko
opservacija o vašoj zemlji i njenoj budućnosti.
Znate, kad se
osvrnem na period od tri godine, koliko sam proveo sa vama, najsvjetliji
momenti tokom mog mandata su susreti sa ljudima poput vas, energičnim i
odlučnim pojedincima koji svakodnevno rade na stvaranju bolje budućnosti Bosne
i Hercegovine, ljudima koji različitosti stavljaju u drugi plan kako bi našli
zajedničku platformu i ovu zemlju, korak po korak, približili Evropi.
Jedan od razloga zbog kojeg sam sa radošću
prihvatio vaš poziv da održim govor ovdje, u CIN, je taj što je posao koji vi
radite tako važan. Okupljajući predstavnike političkih stranaka bez obzira na
etničku pripadnost ili entitet iz kojeg dolaze, vi se, na veoma konstruktivan
način, angažujete na rješavanju mnogih, ozbiljnih problema sa kojima je BiH
suočena. Za pohvalu je vaš plan da
radite na usaglašavanju zajedničkih stavova za politike rješavanja određenih
pitanja prije izbora 2014. godine. Ovakva inicijativa je iznimno potrebna,
posebno u oblasti ekonomskog napretka i razvoja. Ne postoji bošnjačka poreska politika ili hrvatski
način otvaranja radnih mjesta ili srpski
način razvoja poljoprivrede. Sve su to
zajednička pitanja koja zahtijevaju zajednička i efikasna rješenja. Bilo bi dobro vidjeti da se u predizbornoj
kampanji, za promjenu, govori o konkretnim pitanjima umjesto da se koriste
banalni slogani ili nacionalistička retorika koja isuviše često dominira u političkom
diskursu ove zemlje.
Vaše djelovanje i čvrsto opredjeljenje za
izgradnju bolje BiH za sve njene građane, u velikoj je suprotnosti sa jednom drugačijom
tendencijom koju sam u ove protekle tri godine vidio na djelu, tendencijom čvrstog
opredjeljenja političara za održavanje statusa quo. Uvijek sam iznova viđao
neuspjeh političkih lidera da zajedničkim radom osmisle zajedničku
budućnost. I uvijek su iznova ispred
interesa Bosne i Hercegovine isticali svoje uske interese. I da, uvijek su deklarativno
isticali svoju opredjeljenost za budućnost
Bosne i Hercegovine u EU i NATO, ali ni tada, ni kasnije, njihove aktivnosti
nisu bile u skladu sa izjavama.
Zato Bosna i Hercegovina sve više i više zaostaje za svojim
susjedima. Za nekoliko dana će se
Hrvatska koja je već članica NATO pridružiti EU. Crna Gora, država koja je
nezavisnost stekla tek prije pet godina, sa EU je već započela pregovore o
priključenju, te aktivno učestvuje u Akcionom planu za članstvo u NATO savezu. Srbija je, angažujući se na postizanju kompromisa
sa Kosovom, otvorila vrata pregovorima sa EU. Što se tiče Kosova, ono gradi čvršće veze sa
EU. Postići ovaj napredak nije bilo lako. Pri svakom koraku politički lideri
ovih zemalja su morali donositi teške i često nepopularne odluke da bi
reformisali svoju ekonomiju, svoje institucije, pa čak i svoje ustave. Korak po korak, svoju su zemlju vodili
naprijed radeći u najboljem interesu svojih građana. Nasuprot ove klime uspjeha, Bosna i
Hercegovina nije pravila pomake.
Jedan parlamentarac mi je ispričao priču o
nedavnoj posjeti Brusselsu gdje mu je pokazana karta Balkana iz 2003. godine na
kojoj se vidi da je BiH među najuspješnijim u procesu evropskih integracija u
regionu. Zatim su mu 2012. godine
pokazali istu kartu na kojoj se vidi da je napredak BiH toliko usporen da su
ispred nje i zemlje koje prije devet godina nisu ni bile na karti.
Uprkos ovom razočaravajućem nazadovanju,
vjerujem da Bosna i Hercegovina može sustići, pa čak možda i prestići svoje
susjede. Vjerujem da ova zemlja može - i
da hoće - zauzeti mjesto koje joj pripada u Evropi kao punopravna članica EU i
NATO. Ona ima sve prirodne resurse i talentovane i predane ljude koji su
neophodni za razvoj dinamične ekonomije. Ona može postati uspješna demokratska
zemlja. Institucije BiH mogu zaštiti
prava svih svojih građana, bez obzira na njihov etnicitet i porijeklo. Može postati zemlja u kojoj je javni diskurs
usmjeren na ono što je zajedničko svima, a ne na ono po čemu se razlikujete.
To je razlog zbog kojeg članstvo u NATO i EU
predstavlja jedinu moguću budućnost za suverenu BiH. Ovo nije kliše, to je
apsolutna istina. Samo ulazak u NATO i
EU može donijeti reforme, stabilnost, prosperitet i ekonomske šanse koje su
ovoj zemlji prijeko potrebne. Neuspjeh u ostvarivanju napretka značiće dalje
pogoršanje ekonomske situacije, dalje smanjenje stranih investicija i gubitak
mladih, talentovanih ljudi koji će bolju budućnost za sebe potražiti negdje
drugdje. Istina, taj proces je težak i zahtijeva vrijeme, ali konačni rezultat
je vrijedan napora.
Radeći naporno na procesu priključenja NATO savezu,
BiH će još više reformisati i modernizovati Oružane snage. Tim procesom će se racionalizovati
rad sigurnosnih institucija, te uspostaviti sigurnost i stabilnost i u zemlji i
u regionu. Veći stepen sigurnosti i stabilnosti
omogućiće prijeko potrebna strana ulaganja.
Ulazak u EU će poboljšati uslove na tržištu, ojačati demokratske
institucije, vladavinu zakona i otvoriti vrata širem tržištu. Također će pomoći
da se ojača sposobnost pravosudnog sektora za borbu sa korupcijom.
Stabilan napredak ka članstvu u EU će
otvoriti vrata većem broju tržišta, uspostaviti mehanizme zaštite građana BiH
kroz standarde o kvaliteti i sigurnosti proizvoda i uskladiti zakone tako da građani
znaju svoja prava i obaveze. Na putu ka
članstvu u EU, isplatiće se svaki korak koji poduzme BiH da bi olakšala
poslovanje, da bi predvidljivijim i transparentnijim učinila pravila i
procedure, da bi smanjila teret struktura vlasti. Time će se potaći potrebne
investicije, otvoriti radna mjesta i stvaraće se ciklusi ekonomskog rasta i
prosperiteta.
Bosni i Hercegovini je potrebno jedinstveno
tržište kako bi privukla investicije i napredovala na putu za EU. Bosna i Hercegovina
je suverena zemlja i svaki pokušaj osporavanja
njene održivosti nanosi štetu svakom pojedincu u svakoj opštini širom zemlje.
Kada Bosna i Hercegovina izgubi finansijsku pomoć za poljoprivredu od EU zato
što jedan entitet ne želi pristati na državnu strategiju, onda i poljoprivrednici
tog entiteta trpe kao i svi drugi. Kada Bosna i Hercegovina izgubi tržište zato
što niko nije voljan zajednički raditi na postizanju standarda EU za sigurnost
roba, onda svi trpe. Bosna i Hercegovina ima sve neophodne resurse da bude
prosperitetna zemlja u kojoj ima posla i ekonomskih šansi za svakoga. Saradnja
u postizanju zajedničkih ciljeva oslobodiće taj potencijal, ali unutarnje
razmirice, ultimatum, samodestruktivni obstrukcionizam ide na štetu interesa
svih građana.
Pravo je vrijeme da se takav jedan potencijal
počne ostvarivati i da se zaustavi uplitanje politike u ekonomiju. Bosna i Hercegovina ne može više sebi priuštiti
da ima vlasti koje nemaju dugoročnu strategiju investiranja i koje koriste
budžet da bi građanima obezbijedile kratkoročne subvencije koje nikako ne
poboljšavaju ekonomski kapacitet zemlje. Ko je na čelu koje firme bi moralo
biti pitanje sposobnosti i iskustva, a ne političkih veza. Ono što je još bolje jeste da bi privatizacija
većine kompanija smanjila mogućnost za političare da zloupotrijebe ili
iskorištavaju te kompanije. Bar bi deregulacija sektora poput telekomunikacija,
energetike i transporta povećala opseg investicija privatnog sektora i poboljšala
usluge prema klijentima.
Privatizacija profitabilnih kompanija, uz kvalitetno
upravljanje, također može osigurati potrebna sredstva za investicije u druge
sektore ekonomije. Za gubitaše ili nesolventne državne kompanije, privatizacija
bi ponudila metode rješavanja dugova i osigurala korektan tretman radnika. Ovo
isto pravilo je primjenjivo i na kompanije koje su ranije privatizovane, a koje
se suočavaju sa teškoćama; vlast ne bi trebala ponovo preuzimati kontrolu koja
bi spriječila rješavanje problema nesolventnih firmi.
Iako su ove reforme nužne kako bi se otvorila
radna mjesta, stimulisale investicije i razvijala ekonomija, postoje i druge reforme
koje se moraju desiti, koje su suštinske, a samim tim i važnije, a to su
političke reforme. Do njih nije lako doći, ali one su esencijalne za
prosperitetnu i demokratsku budućnost.
Prva je reforma Ustava. Dejtonski ustav je nastao u vihoru rata kako
bi zaustavio strašno krvoproliće koje je počelo devedesetih. Sjedinjene Države
su uvijek bile jasne oko svoje podrške dejtonskom okviru za BiH. Dayton je
postigao svoj osnovni cilj i dobro je služio građanima ove zemlje. Ali, iako su
demokratija i stabilnost zaživjele, odredbe osmišljene da uspostave mir i
stabilnost, da osiguraju zaštitu različitih etničkih grupa, sada se
zloupotrebljavaju kao instrument za opstruiranje napretka. Kroz pokušaje da se riješi slučaj Sejdić-Finci postalo je jasno da će biti potrebno
napraviti više promjena Ustava kako se Bosna i Hercegovina bude približavala
svom članstvu u EU.
Većina
zemalja koje su u proteklih 25 godina ušle u EU morale su mijenjati svoje ustave,
a mnoge su to morale učiniti i prije priključenja NATO savezu. Ni Bosna i
Hercegovina neće biti izuzetak. Implementacija rješenja kao odgovor na presudu
Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci je esencijalan korak.
Bh. političke stranke se također trebaju
reformisati kako bi na bolji način odražavale demokratske principe. Time bi se
bh. stranke otvorile za demokratsku raspravu i drugačija mišljenja. Za neke
stranke to bi vjerovatno značilo prirodno napuštanje njihovog fokusa na
monoetničnosti. BiH je multietnička
zemlja i kako ona bude usvajala demokratske reforme koje su u skladu sa evroatlantskim
principima i stranke bi u svoje redove trebale iskreno prihvatati članove iz
drugih etničkih grupa. Ne postoji razlog zbog kojeg političke stranke čiji
članovi dolaze iz različitih etničkih grupa ne bi mogle zastupati najbolje
interese svih građana.
Kako
političke stranke budu sve odgovornije prema širem izbornom tijelu, političke rasprave
će se fokusirati na probleme, a ne na etničku pripadnost. Na primjer, roditelji
će željeti da se izabrani zvaničnici fokusiraju na kvalitetno obrazovanje, a ne
na modele razdvajanja učenika. Distrikt Brčko
i katolički školski sistem u Bosni i Hercegovini su izvrstan primjer
integracije i kvalitetnog obrazovanja za sve učenike, pa bi se taj model mogao primijeniti
i drugdje.
A kako to postići? Kad se osvrnem na svoj mandat u Bosni i
Hercegovini, sa sigurnošću mogu reći da je jedini put koji vodi naprijed
rezervisan za nove generacije, ljude poput vas, koji će postati “agens
promjene”, sa ambicijom da utiču na reforme politike, ekonomije i javnog
diskursa. Već predugo, iza zatvorenih
vrata, daleko od očiju javnosti, mala grupa pojedinaca donosi političke odluke
od vitalnog značaja. I zaista, već predugo demokratske institucije ove zemlje
kojima rukovode ljudi koje ste izabrali postoje primarno kao servis za taj
mali, ekskluzivni klub, bez uvažavanja potreba i težnji građana koji su ih
izabrali.
Neki lideri su nedavno govorili da je
provokacija kad stranke u parlamentu predlažu zakone oko kojih nije unaprijed postignuta
saglasnost sa drugim strankama. Kako može biti provokacija ako se parlamentu ponude
ideje za raspravu, doradu i, na kraju, za glasanje? Početkom 2012. godine, kada
su neke stranke u parlamentu iznosile prijedloge zakona o ukidanju određenih
državnih institucija, mi smo, iako se nismo slagali sa sadržajem prijedloga, javno
stali u odbranu njihovog prava da to urade.
Transparentna i otvorena rasprava i o onim temama oko kojih postoji duboko
neslaganje važna je zbog građana koji
trebaju vidjeti da li ljudi koje su izabrali zaista zastupaju njihove stavove i
da odluče da li će ih nastaviti podržavati i na sljedećim izborima.
Kao što potvrđuju i demonstracije prije
nekoliko sedmica, mnogi su građani frustrirani statusom quo. Umorni su od lakrdijaškog ponašanja političke
klase koja se više bavi privilegijama koje idu uz posao koji rade nego
budućnošću ove zemlje. Umorni su od
ciničnog korištenja etničkih džokera kako bi se umanjila svaka mogućnost postizanja kompromisa. Umorni su od
političara čija je plata višestruko veća od prosječne plate u Bosni i
Hercegovini, a ne zastupaju interese građana koji su ih izabrali. Jednostavnim
riječima, umorni su od političara koji ne rade svoj posao.
Kad su se građani širom zemlje okupili kako
bi skrenuli pažnju na svoje nezadovoljstvo, možda su imali različite zahtjeve,
ali su poslali istu poruku –vrijeme je da političari koriguju svoje ponašanje
na političkoj sceni. Vrijeme je da ostvare
rezultate koje su davno obećali, a nisu ispunili. Ovi građani ne žele da ikoga
drže taocima ili prijete bilo kojem članu Parlamenta ili vladinom zvaničniku,
niti da natjeraju ovu ili onu grupu na poslušnost. Ne, oni se okupljaju na
miran i odgovoran način da bi zahtijevali svoja prava – da političari rade
posao za koji su izabrani da ga rade. Tako, dame i gospodo, izgleda zdrava demokratija.
Postoje i drugi u cijeloj BiH koji
svakodnevno, u tišini i nesebično, rade kako bi BiH postala demokratičnija,
prosperitetnija i “evropskija” zemlja.
Stručnjaci civilnog društva predlažu promjene Ustava Federacije BiH koje
bi njenu vladu učinile efikasnijom, aktivnijom u rješavanju problema i manjim
teretom za poreske obveznike. Njihove preporuke su rezultat detaljnih
istraživanja i koncenzusa koji je bilo veoma teško postići i vrijeme je da
političari njihove prijedloge provedu u djelo.
Drugi primjer su Oružane snage BiH koje, samo
osam godina nakon formiranja i nekih 18 godina nakon što su ovdje trupe NATO
saveza pomogle zaustavljanju rata, rame uz rame sa trupama NATO saveza daju nemjerljiv
doprinos uspostavljanju stabilnosti i mira u Afganistanu. Reforma Oružanih
snaga BiH je daleko od toga da je završena, ali ona je sjajan primjer šta BiH
može postati u budućnosti – zemlja koja je potpuno integrisana, ujedinjena
zajedničkom vizijom i članica regionalnih i evro-atlantskih struktura.
Treći primjer je svakodnevni angažman
civilnog društva i lidera lokalnih zajednica sa ciljem da cijela zemlja
iskorači iz ratne prošlosti i da se uspostavi trajno pomirenje. Još jedan model je uloga koju imaju mnogi načelnici
u ovoj zemlji koji svakodnevno rade direktno sa građanima, sa ograničenim
sredstvima na privlačenju investicija, na poboljšanju infrastrukture u svojim
zajednicama i stvaranju boljih uslova života za svoje građane, bez obzira na
njihovu nacionalnu pripadnost.
Poduzetnici iz oba entiteta stvaraju
koalicije kako bi zahtijevali poboljšanje tržišne klime kroz promjene
zakona. Ljudi koji imaju dobre poslovne
ideje sa lakoćom posluju preko etničkih i entitetskih linija. Ekonomski
prosperitet je jedan od najefikasnijih lijekova protiv etničkog nacionalizma. Zastupnice
u Parlamentu FBiH su prvi put u istoriji zajednički osnovale klub koji se
fokusira na specifična pitanja od zajedničkog interesa, a ne na stranačke programe.
Ovo su samo neki od velikog broja primjera pozitivnih promjena koje se
svakodnevno dešavaju širom BiH.
U
današnjem svijetu, zapanjuje me kada čujem da politički lideri promovišu
nacionalizam i monoetničku tematiku. Snage
globalizacije ujedinjuju ljude koji imaju zajednički interes i šire osnovne
principe tržišne ekonomije i demokratiju u cijelom svijetu. Internet i društveni mediji ruše granice i
čine da geografske i druge udaljenosti postaju manje relevantne. Imigracija i
lakoća kretanja čine da u svakoj zemlji na svijetu žive ljudi različitog
porijekla.
To
su snage koje se ne mogu zaustaviti; to mogu pokušati samo najautoritarnija i nedemokratska
društva i neminovno biti osuđena na neuspjeh.
U Bosni i Hercegovini, politički lideri koji zagovaraju monoetnička
društva – bilo da su Hrvati, Srbi ili Bošnjaci – su okrenuti ka prošlosti i
osuđeni na propast. Mi u Sjedinjenim Državama poštujemo naše vjerske i etničke
identitete, ali shvatamo da ne živimo sami na ovom svijetu. Veći stepen
prosperiteta i snage možemo postići jedino kroz svoju posvećenost različitosti
i demokratskim idealima.
I zato sam ja apsolutno optimista u pogledu
budućnosti ove zemlje. Jer, uprkos politici podjela i nacionalističkoj retorici
političkih ešalona ove zemlje, ima dosta vas koji vjerujete da je bolja budućnost
moguća. Vjerujete da BiH može biti
zemlja u kojoj vaše ime ili etnička pripadnost neće biti prepreka za uspjeh; u
kojoj ćete moći izraziti mišljenje, a da ne budete označeni kao izdajica u
svojoj etničkoj grupi; u kojoj ćete moći proširiti biznis, a da ne morate dati
mito; u kojoj ćete se moći zaposliti na osnovu svojih kvalifikacija, bez pomoći
rođaka ili političke stranke; i u kojoj ćete moći sudjelovati u političkom
procesu kao osoba, bez obzira na to kako se izjašnjavate.
Svi koji ste danas ovdje ste predstavnici ove
zemlje kakva bi ona trebala biti. Vaše priče su različite ali je vaša nada
zajednička. Možda ne dolazite iz istog mjesta, ali se krećete u istom pravcu,
prema boljoj budućnosti za vas, vašu djecu i buduće generacije. I zato vam
kažem – Sjedinjene Države će biti uz vas i uz svakog onog ko se zalaže za
zajedničku, evropsku budućnost BiH. A onima koji sumnjaju u naše iskrene
motive, jasno poručujem – mi nismo ovdje da osnažimo određenu stranku ili
političkog vođu, a da oslabimo drugog. Mi smo ovdje da podržimo one koji žele demokratsku,
prosperitetnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, potpuno integrisanu i sigurno
usidrenu u evro-atlantske strukture.
Građani širom ove zemlje – uključujući vas
koji ste ovdje - naporno rade kako bi poboljšali kvalitet života, omogućili
zapošljavanje, osnažili demokratiju i zaštitili ljudska prava. Vjerujem da ni vi,
a ni vaši politički lideri, ne shvatate koliko ste zaista snažni. Poručujem vam
da ne odustajete, nastavite sa svojim radom, natjerajte izabrane zvaničnike da
budu odgovorni, doprinesite stvaranju bolje budućnosti za vas, vašu porodicu i
zajednicu. Suočićete se sa mnogim
izazovima, ali do cilja se može doći. Čvrsto vjerujem da će građani ove zemlje
prevazići sadašnje političke izazove, a to će se desiti uz podršku, iako ne
direktnu intervenciju, međunarodne zajednice. Budite uvjereni da će Sjedinjene
Države i dalje ostati vaš pouzdan partner.
Hvala.
###
Farewell Speech by Ambassador Patrick S. Moon
Bosnia and Herzegovina: Moving the Country towards Its Euro-Atlantic Future
June
25, 2013
Thank you, Amer and the Center for New Initiatives,
for hosting me today and for bringing together an audience of young activists,
NGO representatives, and the future political leaders.
I am fast approaching my three-year
anniversary in Bosnia and Herzegovina, which means that soon my family and I will
be departing. It has been an amazingly rewarding
and gratifying time for me personally, and I know that whoever the President
names to be my successor will be equally committed to advancing the friendship
between our countries and helping Bosnia and Herzegovina move toward full integration
into Europe. Today, while I still have a
few weeks left here, I want to take some time to say farewell by sharing some
of my observations about this country and its future.
You know, as I look back over the last three
years with you in Bosnia and Herzegovina, the brightest moments of my tenure have
been when I met with people like you: energetic and committed individuals working
every day for a better future for Bosnia and Herzegovina, people who put aside
their differences to find common ground in order to move this country step by
step toward Europe.
One of the reasons that I was pleased to
accept your invitation to speak here at CNI is that the work you are doing is
so important. By bringing together
representatives from political parties across ethnic and entity lines, you are
working constructively to address the many serious issues BiH faces. Your plan to develop common policy positions
on certain issues ahead of the 2014 elections is a welcome one. Especially in the areas of economic growth
and development, this is the kind of initiative that is badly needed. There is not a Bosniak tax policy, nor a Croat
way to create a job, or a Serb way
to develop agriculture. These are common
problems that demand common and effective solutions. And it would be a pleasant change to see some
discussion of concrete issues in an election campaign rather than the banal
slogans or nationalist rhetoric that too often dominates this country’s
political discourse.
Your actions and steadfast commitment to
building a better BiH for all people stand in stark contrast to another trend I
have seen in my three years here – namely, the politicians’ steadfast
commitment to maintaining the status quo.
Time and time again, I saw political leaders fail to work together in
order to find compromise solutions that are necessary to forge a common
future. Time and time again, they put
their narrow interests ahead of the interests of Bosnia and Herzegovina. Yes, they all pay lip service to their
commitment to Bosnia’s future in the EU and NATO, but time and again, their
words have not matched reality.
As a result, Bosnia and Herzegovina is
steadily falling behind its neighbors.
In a few days, Croatia, already a NATO member, will join the European
Union. Montenegro, a nation that achieved
its independence only five years ago, has already commenced with EU accession
negotiations and has been actively participating in NATO’s Membership Action
Plan. Serbia, building on a compromise
with Kosovo, has opened the door to begin negotiations on membership with the
EU. Kosovo itself is building stronger
ties with the EU. This progress has not
come easily. At each step, the political
leaders of these countries had to make tough, and sometimes unpopular,
decisions to reform their economies, their institutions, and even their
constitutions. Step by step, they led
their countries forward, acting in the best interests of their citizens. Against this backdrop of progress, Bosnia and
Herzegovina has stood still.
One member of parliament told me the story of
a recent visit to Brussels where he was shown a map of the Balkans in 2003,
with BiH being among the leaders in European integration in the region. He was then shown the same map in 2012, where
BiH was now a laggard, passed by countries that were not even on the map nine
years before.
Despite this disappointing track record, I
believe that Bosnia and Herzegovina can catch up to, and maybe even surpass,
its neighbors. I believe this country
can – and will eventually – take its rightful place in Europe, as a full member
of the EU and NATO. It has all the
natural resources and the talented and committed people necessary to build a
vibrant economy. It can become a
thriving democracy. The institutions of
Bosnia and Herzegovina can protect the rights of all its citizens, regardless
of their ethnicity and background. Bosnia
and Herzegovina can become a country where public discourse centers on what you
have in common and not what sets you apart.
That is why NATO and EU membership are the
only viable future for a sovereign BiH. This
is not a cliché – it is the honest truth.
Only NATO and EU accession can bring the reforms, stability, prosperity,
and economic opportunity that this county so desperately needs. Failure to achieve progress will mean further
declines in the economic situation, further reductions in foreign investment, and
losses of talented young people who will seek better futures elsewhere. Yes, it is a time-consuming and difficult
process, but the rewards will be worth the effort.
By working hard on the NATO accession
process, Bosnia and Herzegovina will further reform and modernize the Armed
Forces. The process will streamline the
work of the security institutions and will build security and stability at home
and in the region. Increased security
and stability will in turn promote much needed foreign investment. EU accession will improve market conditions,
strengthen democratic institutions, strengthen the rule of law, and open the
door for wider markets. It will also
help strengthen the judicial sector’s ability to fight corruption.
Steady progress toward EU membership will
open the doors to more markets, establish mechanisms to protect Bosnians
through product safety and quality standards, and harmonize legislation so citizens
will know their rights and responsibilities.
On the path to EU membership, every step Bosnia and Herzegovina takes to
make doing business easier, to make rules and procedures more predictable and
transparent, and to reduce the burden of government will pay off. It will help spur needed investment, create
jobs, and start a virtuous circle of economic growth and prosperity.
Bosnia and Herzegovina needs a single market
to attract investment and make progress on the EU path. Bosnia and Herzegovina is a sovereign country,
and any effort to undermine its viability hurts everyone in every municipality
throughout the country. When Bosnia and Herzegovina
loses EU funding for agriculture because one entity does not want a countrywide
strategy, the farmers in that entity are hurt just as much as everyone
else. When Bosnia and Herzegovina loses
markets because government officials are unwilling to work together to meet EU
safety standards, everyone is hurt. Bosnia
and Herzegovina has all the natural resources necessary to be a prosperous
country with jobs and economic opportunity for all. Cooperation toward common goals will unlock
that potential, but internal bickering, ultimatums, and self-defeating
obstructionism will damage the interests of all citizens.
Now is the time to make that potential a
reality by stopping political interference in the economy. Bosnia and Herzegovina cannot afford
governments that lack long-term investment strategies and use the budget to
provide their citizens with short-term subsidies that do nothing to improve the
country’s economic potential. Who runs
which state owned company should be a matter of competence and experience, not
political party affiliation. Better yet,
privatization of the majority of companies would diminish opportunities for politicians
to misuse and abuse companies. At a
minimum, deregulating sectors such as telecommunications, energy, and
transportation would increase the scope for private sector investment and
improve service to customers.
Privatization of profitable companies, if
well-managed, could also provide needed revenues to invest elsewhere in the
economy. For loss-making or bankrupt
government-owned companies, privatization offers a way to address debts and
ensure that workers are treated fairly.
This same rule applies to previously-privatized companies that face
difficulties; governments should not resume control to prevent the issues of
bankrupt companies being resolved.
While reforms are necessary to create jobs,
stimulate investment and grow the economy, there are other, more fundamental
and therefore more critical, political reforms that need to take place. None of them will be easy, but they are all
essential in order to realize a more prosperous and democratic future.
First is the reform of the Constitution. Dayton was forged in the heat of war to stop the
horrific bloodshed of the 1990s. The
U.S. is steadfast in its support for the Dayton framework for Bosnia and
Herzegovina: Dayton achieved its vital
goals, and it has served the citizens of this country well. But while democracy and stability have taken
root, provisions designed to bring peace and stability and afford protection to
the different ethnic groups are being abused as a means to obstruct progress. Through efforts to address the Sejdic-Finci
case, it has become clear that more changes to the Constitution will be
necessary as Bosnia and Herzegovina progresses toward full integration into
Europe.
Most countries that have joined the EU in the
last 25 years have had to make changes to their constitutions, and many had to
do so to join NATO as well. Bosnia and Herzegovina
will be no different. Implementing a
solution to respond to the European Court of Human Rights judgment in the case
of Sejdic-Finci is an essential first step.
BiH political parties also need to reform to better
reflect democratic principles. This
will, in turn, open the parties to democratic debate and alternative voices. For some parties, that will likely mean a
natural transition away from their mono-ethnic focus. BiH is a multi-ethnic country, and parties should
– as Bosnia and Herzegovina adopts democratic reforms consistent with
Euro-Atlantic principles – also increasingly welcome members from different
ethnic groups into their ranks. There is
no reason why a political party with members of different ethnic communities
cannot represent the best interests of all citizens.
As political parties increasingly answer to a
broader constituency, the focus of political debate will become issues instead
of ethnic affiliations. For example, parents
will want elected officials to focus on the quality of education, not how to
separate students. Brcko District and the
Catholic school system in Bosnia and Herzegovina have exemplary records of
integration and quality educations for all students that can be duplicated
elsewhere.
So, how do we get there? As I look over my tenure in Bosnia and Herzegovina,
I can say with certainty that the only way to forge ahead is for the new
generation, people like you, to become “change agents,” to aspire to be
influential in reforming politics, the economy, and the public discourse. For far too long, vital political decisions have
been taken by a small group of individuals, behind closed doors and away from
public scrutiny. And for far too long,
democratic institutions of this country, run by people whom you elected, served
primarily that small and exclusive club, with little regard to the needs and
aspirations of the citizens who elected them.
Recently, some leaders have declared it
provocative for parties to introduce legislation in parliament that was not
agreed with others in advance. How can it
be provocative to put ideas before the parliament to be debated, amended, and
voted on? In early 2012, when some
parties introduced legislation in parliament to do away with certain state
institutions, we publicly defended their right to do so, even though we
disagreed with the substance of the proposal.
A transparent and open discussion, even on issues where there are
strongly held, opposing views, is important for the citizens to understand whether
the people they elected are truly representing them and to decide whether to
continue to support them in the next election.
As the demonstrations of the past several
weeks have proven, many citizens are frustrated with the status quo. They are tired of the antics of the political
class who are more concerned with the privileges attached to their jobs than
with the future of this country. They
are tired of the ethnic card being cynically used to undermine any possibility
of a compromise. They are tired of
officials collecting salaries many times the average in Bosnia and Herzegovina
and not doing the work to represent the citizens who elected them. Simply put, they are tired of politicians not
doing their jobs.
As the citizens have gathered across the
country to draw attention to their complaints, they may have differing demands,
but they have a common message – it is time for the politicians to change their
approach to politics. It is time to
deliver the results that they have long promised but have failed to
deliver. These citizens are not seeking
to hold anybody hostage, threaten any member of Parliament or government
official, or to frighten one group or another into submission. No, they are gathering peacefully and
responsibly to demand their rights – that the politicians do the job they were
elected to do. This, ladies and
gentlemen, is what a healthy democracy looks like.
And there are many others across BiH who are
quietly and selflessly working every day to make Bosnia and Herzegovina a more
democratic, more prosperous, and more European country. Civil society experts are proposing changes
to the Federation constitution that will make the government more efficient,
more responsive, and less of a burden to the taxpayers. Their recommendations were the result of
painstaking research and hard-forged consensus, and it is time for the
politicians to implement their proposals.
Another example is the BiH Armed Forces,
which, only eight years after their establishment and some 18 years after NATO
troops helped stop the war here, are serving with distinction alongside NATO
troops to bring stability and peace to Afghanistan. Reform of the Armed Forces is far from
complete, but it is an excellent example of what Bosnia and Herzegovina can
become in the future – fully integrated, united by a common vision, and a
member of regional and Euro-Atlantic structures.
A third example is the daily work of civil society
and community leaders to move past the legacy of war and bring lasting
reconciliation to the country. Another
model is the role played by many of the mayors of this country, who work directly
with the people every day with limited resources to bring investment and
infrastructure improvements to their communities and make life better for all
the inhabitants of their towns, regardless of their ethnicities.
Entrepreneurs from both entities are forming
coalitions to demand legislative changes that will improve the market
environment. People with good business
ideas operate easily across ethnic and entity lines. Economic prosperity is one of the most
effective antidotes for ethnic-based nationalism. Female parliamentarians in the Federation Parliament
have come together to form a first-ever issues-based caucus, one that centers
on common interests rather than party platforms. These are just some of the numerous examples
of the positive changes happening across Bosnia and Herzegovina every day.
In today’s world, I am amazed to hear
political leaders promoting nationalist or mono-ethnic themes. The forces of globalization are uniting
people in common causes and spreading the basic principles of market economies
and democracy throughout the world. The
Internet and social media are tearing down borders and making geography and
distance far less relevant. Immigration
and the easy movement of people are making every country in the world far more
diverse.
These are forces which cannot be stopped; only
the most authoritarian, non-democratic societies try, and inevitably, they fail. In Bosnia and Herzegovina, political leaders
who promote mono-ethnic societies – whether they are Croats, Serbs or Bosniaks
– are backward looking and doomed to failure.
In the United States, we value our religious and ethnic identities, but
we understand that we do not live alone in this world. It is only possible to prosper and grow
stronger through our commitment to diversity and democratic ideals.
And that is why I remain profoundly
optimistic about the future of this country.
Because despite the divisive politics and nationalist rhetoric too often
emanating from the political echelons of this country, there are many of you
who believe a better future is possible. You believe that Bosnia and Herzegovina can be
a country where your name or background is not a barrier to your success. Where you can say what you think without
being branded a traitor to an ethnic group.
Where you can expand a business without paying a bribe, where you can be
hired for a job based on your qualifications without the help of a relative or
a political party. And where you can
participate in the political process as an individual, regardless of how you
chose to define yourself.
All of you gathered here today represent what
this country can be. You all have
different stories, but you share a common hope.
You may not come from the same place, but you want to move in the same
direction – toward a better future for you, your children, and generations
beyond. And so I say to you – the United
States will stand behind you and everybody else who stands for BiH’s common
European future. And to those who
question our true motives, let me be clear – we are not here to empower one
party or political leader or to weaken another.
We are here to support those who want a democratic, prosperous and
sovereign Bosnia and Herzegovina fully integrated into Europe and securely
anchored in Euro-Atlantic structures.
Citizens all over this country – including
you here today – are working hard to improve the quality of life, create jobs,
strengthen democracy, and protect human rights. I believe that neither you nor the political
leaders realize how strong you really are.
I say to you: do not give up,
continue your work, make elected officials accountable, and help create a
better future for yourselves, your families, and your communities. You will face many challenges, but it can be
done. I firmly believe that the citizens
of this country will overcome the current political challenges, and you will do
so with the support of but not direct intervention of the international
community. And I assure you that the
United States will remain your steadfast partner.
Thank
you.
Comments
Post a Comment