Predsjednički izbori na američki način

Prošle sedmice, preko stotinu miliona Amerikanaca učestvovalo je u američkim predsjedničkim izborima. Ali, kao što se događa svake četiri godine, fokus nije bio na tome ko je osvojio najviše glasova, nego ko je osvojio najviše “elektorskih glasova”. To se dešava, jer Ustav SAD propisuje da predsjednici ne budu izabrani na osnovu najvećeg broja glasova, nego ih bira grupa građana poznatih pod imenom “elektori” (oni čine “elektorski koledž”). Elektorski glasovi su podijeljeni između država na osnovu broja zastupnika u kongresu iz svake države, plus tri za Distrikt Columbia. To znači da je broj elektora 538. Pobjedom na osnovu ukupnog broja glasova u jednoj državi, kandidat dobija i sve elektorske glasove te države. Potrebna je jednostavna većina od 270 glasova da bi kandidat pobijedio na predsjedničkim izborima. 

Većini ljudi ovaj sistem može djelovati pomalo konfuzno, ali to je sistem koji odražava naše federalno uređenje. Tokom samo 4 od 52 predsjednička izbora dogodilo se da kandidat koji je dobio najviše elektorskih glasova nije u isto vrijeme dobio i najveći broj glasova. Historičari kažu da elektorski koledž odražava američki način razmišljanja u 18. stoljeću kada su direktni izbori bili neobična ideja, a utemeljitelji Amerike favorizirali su sistem u kojem pobjednika odlučuju glasovi pojedinačnih država. Nakon izbora 2000. godine, mnogo je diskusija vođeno o mogućoj promjeni Ustava da bi se predsjednik izabrao na osnovu ukupnog broja glasova, ali do sada su prevagnuli  tradicija – i interesi pobjedničke strane.  

Tako se na predsjedničkim izborima fokusiramo na “swing states” (gdje je tijesna utrka između kandidata što se tiče glasova građana) i “elektorsku matematiku” (kombinacije država) što osigurava kandidatu magičan broj od 270 elektorskih glasova. Predsjednik Obama je dobio glasove svih “swing states” i mnogo više elektorskih glasova – 332, u poređenju sa Romneyevih 206 glasova, a dobio je i 51% ukupnog broja glasova. 

Kao i većini Amerikanaca, i meni je bilo zanimljivo glasati i učestvovati u izborima. Proteklih godina stalno glasam poštom, u odsustvu, jer živim izvan SAD. Ali, bez obzira kako odaberemo našeg predsjednika ili kako glasamo, ključno je da mi odlučujemo da aktivno učestvujemo u demokratskom procesu. Čvrsto vjerujem da je temelj demokratije građanski angažman na dan izbora i svaki drugi dan.  

Sada kad su završeni izbori u BiH i u SAD, vrijeme je da se svi okrenemo budućnosti i uradimo što se mora uraditi da bi naša društva napredovala. Nikada ne smijemo zaboraviti da su lideri izabrani da rade u najboljem interesu građana i da ih građani moraju smatrati odgovornim za ono što rade. To je naša građanska dužnost.