U mračnoj ulici/In the dark alley

U mračnoj ulici

Napomena: Danas je gost blogger direktor Misije USAID-a u BiH, Peter Duffy

Sjećam se kad sam kao dijete gledao nastup popularnog komičara na TV-u. Ispričao je priču kako su on i prijatelj šetali mračnom ulicom jedne noći kad je pred njih iskočio neki čovjek, uperio pištolj u njih i rekao: „Dajte mi sav novac koji imate“. Komičar je brže-bolje izvadio novčanik i umjesto otmičaru tutnuo prijatelju  novac u ruke: „Evo ti onih 50 dolara koje ti dugujem!“

Šala je smiješna, no istovremeno i tužna – kada je čovjeku najteže, kao što je naučio prijatelj dotičnog komičara, postoje ljudi za koje mislimo da im uvijek možemo vjerovati, a koji će nas nažalost pokušati prevariti. Onima koji su izabrani da budu u službi građana, bilo putem izbora ili imenovanja, građani su dali povjerenje da budu pravedni, pošteni i transparentni u svom radu.  Ako se odluče izigrati to povjerenje, čak i kada su vremena teška, kada je stopa nezaposlenosti visoka, kada smo izloženi prirodnim katastrofama, onda je osjećaj izdaje i bola posebno jak.

Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se 9. decembra.  Problem korupcije u Bosni i Hercegovini je dobro dokumentovan i opšte prepoznatljiv. Nema potrebe ponavljati statističke podatke ili podizati nivo obavještenosti – ljudi su već bijesni. Međutim, oni koje ja srećem nerijetko iskazuju skepticizam da se takvo što može promijeniti. To je opasno.  Većina takvog skepticizma dolazi od stvarnog ili percipiranog nedostatka interesa među političarima da reformišu sistem od kojeg imaju osobne koristi.  Drugi pak smatraju da su za takvo što krivi neefikasno civilno društvo ili mediji.

Suprotno ovim osjećajima, postoje zapravo stvari koje je moguće uraditi u 2016. godini kako bi se smanjila korupcija u Bosni i Hercegovini. Napredak u ovoj oblasti ili odsustvo napretka može otkriti ko se ozbiljno kani uhvatiti u koštac sa korupcijom, a ko je zadovoljan pukim učestvovanjem na konferencijama. Ovo su pitanja na kojima sarađuju vlasti i civilno društvo i u vezi s kojima je moguć stvarni napredak:

1.       Javne nabavke: Kada vlast troši novac poreskih obveznika za kupovinu roba i usluga, proces nabavke mora biti javan kako bi sve kompanije imale šansu da pobijede na tenderu.  U BiH se medjutim čak 75% javnih nabavki provede tako da javnost nikad ne sazna za njih.  Prema informaciji nevladinih organizacija koje prate ovu oblast, to znači da je bez znanja javnosti prošle godine potrošeno dvije milijarde maraka.

Tek jedan primjer: Centar za predškolsko obrazovanje, dakle jedna javna ustanova, platio je robu po 361% većoj cijeni od uobičajene, a nabavka za dječiji vrtić uključivala je i 666 boca alkoholnog pića! Istovremeno su roditelji djece u ovoj školici morali sakupljati novac kako bi platili kupovinu novog tepiha ili toaletnog papira za Centar

Organizacije civilnog društva predlagale su amandmane na Zakon o javnim nabavkama kako bi se eliminisale rupe u zakonu, kako bi javni tenderi postali obavezni, te kako bi se uvele kazne za one koji krše zakon.  Ove amandmane treba odmah proslijediti Parlamentu na razmatranje i usvajanje.

2.      Objavljivanje podataka o imovini: Kako je moguće da su pojedinii javni službenici koji primaju platu iz budžeta ponekad u mogućnosti da kupuju skupe, nove kuće I vozila?  Objavljivanje podataka o imovini je uobičajeno sredstvo u borbi protiv korupcije.  Ideja je jednostavna: visoki zvaničnici moraju redovno prijavljivati svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.  To je ključno u otkrivanju korupcije i procesuiranju odgovornih.  Nažalost, obaveza prijavljivanja imovine u BiH je u proteklim godinama ublažena, što je korak unazad u borbi protiv korupcije.  Neki ljudi tvrde da se objavljivanjem podataka o imovini krši pravo zvaničnika na privatnost, ali u većini zemalja je pronađen način da se riješi i pitanje privatnosti u ovom slučaju.  Trebalo bi ponovo insistirati na javnom objavljivanju podataka o imovini.

3.      Naknade koje plaćaju poduzetnici, posebno start-up kompanije: Oni koji ovdje pokreću biznis tvrde da često nisu ni svjesni koje sve iznose i koje naknade moraju platiti za razne dozvole i saglasnosti.  Zašto svi nivoi vlasti na svojim internet stranicama jasno ne objave naknade i takse koje treba platiti?

USAID je ponosan na svoje partnerstvo sa zvaničnicima, civilnim društvom i privatnim sektorom u nastojanjima da se obnovi Bosna i Hercegovina, ponovno uspostave javne službe, izgrađuju vladine institucije te pomogne BiH u procesima integracije u globalnu zajednicu zemalja.  Postignut je značajan napredak i ne želimo da bude protraćen zbog korupcije.  Nabrojane mjere neće riješiti korupciju u potpunosti, ali su stvarni, opipljivi koraci koji će utijecati na korupciju te pokazati zajedničku odlučnost da je se riješimo.

Moj prethodnik je bio ko-autor veoma otvorenog bloga jednostavno naslovljenog “Nečuveno” koji je naišao na odobravanje građana BiH.  Suština bloga bila je jednostavna – građani ove zemlje finansiraju vlast da bi dobili robe i usluge koje im ona ne pruža.  Prošla je godina od objavljivanja tog bloga, a reakcije su, nažalost, utihnule.  Ne možemo si priuštiti još jednu godinu.  Već smo u mračnoj ulici i pištolj je uperen – vrijeme je!

###

In the dark alley

Note: The guest blogger today is USAID Mission Director Peter Duffy

I recall, as a child, watching a popular comedian on television. He told how, one night, he and a friend were walking down a dark alley when a man jumped in front of them, pointed a gun, and said, “give me all your money.” The comedian took out his wallet, turned to his friend, and said, “here’s that $50 I owe you”.

The joke is funny, but sad—even during a dark moment, as his friend learns, some people that you should be able to trust will instead try to take advantage of you. People chosen to serve the public, either through election or appointment, are entrusted to be fair, honest, and transparent in their work. And when they choose to misuse this trust, even during difficult times of high unemployment or natural disaster, the pain and betrayal is especially deep.

December 9^th is International Anti-Corruption Day. The problem of corruption in Bosnia and Herzegovina is well documented and broadly recognized. There is no need to repeat the statistics or raise awareness—people are already angry. However, people that I meet often express skepticism that anything can be done. This is a dangerous sentiment. Most of this skepticism comes from a real or perceived lack of interest among politicians to reform a system from which they benefit. Others blame what they perceive to be an ineffective civil society and media.

Contrary to these sentiments, there are, in fact, things that can be done in 2016 to combat corruption in Bosnia and Herzegovina. Progress on these issues, or lack thereof, can expose who is serious about tackling corruption and who is satisfied with only attending conferences. These are issues where civil society and government have been working, and where real progress is possible:

1.       Public Procurement: When government spends taxpayer money to buy goods and services, the procurement should be public so that all businesses have a chance to win the contract. However, in BiH, as much as 75% of government procurements are done without public knowledge. According to NGO watchdogs, this means that, last year, 2 billion KM were spent without public knowledge.

One public institution, a center for preschool education, paid 361% of the regular price for goods purchased, which included 666 bottles of alcoholic beverages, while the parents of kids at the school had to collect money to pay for rugs and the toilet paper used at the school. This is only one, small example.

Civil society groups have proposed amendments to the Public Procurement Law to close loopholes, require public tenders, and impose penalties on those who violate the law. These amendments deserve to be put to the parliament for discussion and action now.

2.      Asset Disclosure: How is it that public officials, working on government salaries, are sometimes able to purchase expensive new homes and lavish cars? Asset disclosures are a common tool for fighting corruption. The idea is simple: high-level officials need to regularly report their property and other wealth. These are critical to detecting corruption and prosecuting offenders. Unfortunately, asset disclosure requirements have been weakened in recent years in BiH, in a step backwards for anti-corruption advocates. Some people will argue that asset disclosures are an invasion of officials’ privacy, but most countries have found ways to address such privacy concerns. Asset disclosures should be made public once again.

3.      Business Registration: many businesses, especially start-ups, complain that they are often unaware of fees for various permits and approvals. This provides officials an opportunity to take advantage of entrepreneurs and elicit extra payment. Why not have all municipalities and cities publish, on their websites, full schedules of fees and taxes?

USAID has been proud to partner with officials, civil society, and the private sector to rebuild Bosnia and Herzegovina, re-establish services, develop government institutions, and help integrate BiH into the global community. A lot of progress has been made, and we do not want to see this progress squandered because of corruption. These measures won’t solve the entire problem of corruption, but are real, tangible steps that will make an impact and will show our collective resolve to tackle this problem.

My predecessor co-authored a very blunt post on this blog titled simply, “Outrage,” that resonated with the citizens of BiH. The gist of the piece was simple—the people of this country aren’t getting the goods and services they’ve paid their government to provide. It’s been over a year since that blog post and, unfortunately, the outrage was short-lived. We cannot afford another year to pass. We’re in the dark alley and the gun is raised—it’s time.