Izbacite politiku iz svijeta poslovanja/Get Politics out of the Business of Doing Business

Get Politics out of the Business of Doing Business

The economic picture in Bosnia-Herzegovina remains dismal.  Economic growth has been negligible, job creation is non-existent, unemployment figures are appalling, and corruption is rampant.  There are many measures that can be taken that will boost the economy, such as making it more attractive to foreign investors by implementing EU standards and cutting corruption.  The experience in the region has shown that NATO membership, by enhancing political stability, contributes strongly to economic growth and job creation.  Another key tool is privatization, as highlighted in the recent European Union report on Bosnia and Herzegovina.

A robust private sector is the key to economic growth and job creation.  Yet, here in BiH public-sector companies get the attention of political leaders, not because they create jobs.  In fact, they often do the opposite; they siphon off resources and help suffocate private sector job creation.  Politicians like public-sector companies because they can put their friends in high-paying sinecure positions, and reward their voters with non-productive jobs that drain scarce resources away from other public priorities and take money out of taxpayers’ wallets.    

BiH citizens are suffering from high unemployment and sub-par public services in large part due to mismanagement and graft in publicly-held companies.  Other publicly-held companies have literally rusted away over the last decade, ignored by their political owners, while racking up more debts day by day.  The politicians argue that retaining public ownership of these companies will protect jobs.  And they are right—but only for those lucky enough to have the right political connections.

The Federation Agency for Privatization estimates that the total value of the 340 companies yet to be privatized has plunged 50 percent – nearly KM 5 billion – since 1999 due to business losses, lack of investment, and mismanagement.  Public-sector companies sit dormant, equipment unmaintained and unusable, employees idle and unpaid--while debts continue to pile up and which may never be recovered.  These companies are a burden to cash-strapped governments and a waste of taxpayers’ money.

Successful privatization is possible here in Bosnia and Herzegovina.  More than ten years ago, several flagship companies were privatized in BiH and they continue to prosper and add employment opportunities to this day.  Looking at past successes there are five important lessons that can be learned:

  • First, there needs to be an open and transparent tender process.  Open competition is the only way to attract solid and reputable investors who have the skills and resources necessary to make needed investments and fulfill commitments to workers.  Enlisting the assistance of the international community to provide experts and conduct the tender in accordance with international standards has worked in BiH in the past and could do so again. 

  • Second, company assets and liabilities must be clearly defined.  No one will invest if there are doubts about what they are buying or the ability of the company to do business after privatization. 

  • Third, privatization proceeds should be strictly walled off from the budgets.  Too often funds from privatization are squandered on plugging short term budget gaps.  Privatization proceeds must be used solely for long-term job creation, such as training the next generation of workers and making employment-generating investments. 
  • Fourth, the plight of workers must be taken into account.  Debts to workers must be addressed in the privatization process, as well as severance benefits.  Proceeds from successful privatizations could help to move other companies closer to privatization and unlock their potential, and funds could be set aside to retrain workers who lose their jobs.
  • Lastly, if the privatized company still fails, governments should not resume ownership.  This just restarts the problem, often adding additional burdens to cash-strapped governments – and to the citizens who rely on these governments to provide basic services. 

Bosnia and Herzegovina cannot afford to wait any longer to address these issues.  If an improved bankruptcy law is needed to address the failures of previous privatizations, then implement it. Clear laws and market-driven processes are essential to resolving these problems and allowing potentially-profitable parts of these companies to be salvaged and grow -- to the benefit of workers and consumers alike.  

Without a more energized approach to privatization, Bosnia and Herzegovina will continue to lose out as investors flock to neighboring countries that are making progress on economic reforms.  Privatization is one important way the country can begin to catch up.  And to do it, we need to get  politics out of the business of doing business.

NoteGuest blogger today is Charge d'Affaires, a.i. Nicholas M. Hill.
Nicholas M. Hill is a career member of the Foreign Service and arrived in Sarajevo in July 2012 to serve as the Deputy Chief of Mission of the U.S. Embassy in Bosnia and Herzegovina.  He has been acting as Charge d'Affaires, a.i. since the departure of former Ambassador Patrick S. Moon on August 24, 2013. You can find his bio here.

###

Izbacite politiku iz svijeta poslovanja

Ekonomska slika Bosne i Hercegovine je i dalje depresivna.  Ekonomski rast je zanemariv, nema novih radnih mjesta, stopa nezaposlenosti je šokantna, a korupcija hara.  Moguće je poduzeti mnoge mjere koje bi mogle ojačati privredu poput primjene standarda EU i smanjenja korupcije što bi moglo privući strane investitore.  Iskustva iz regiona pokazuju da članstvo u NATO savezu koje podrazumijeva političku stabilnost značajno doprinosi ekonomskom rastu i otvaranju radnih mjesta.  Još jedno ključno sredstvo je privatizacija, što je i podcrtano u nedavnom izvještaju Evropske Unije o Bosni i Hercegovini.

Jak privatni sektor je ključan za ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta.  Međutim, ovdje u BiH javna preduzeća su ta kojima politički lideri posvećuju pažnju ne zato što ona otvaraju nova radna mjesta.  Ustvari, ona često rade suprotno; ova preduzeća crpe resurse i guše proces otvaranja radnih mjesta u privatnom sektoru.  Političarima se dopadaju javna preduzeća jer u njima mogu svojim prijateljima osigurati dobro plaćene sinekure, a svoje birače nagrađuju otvaranjem neproduktivnih radnih mjesta na koja se preusmjeravaju nedostatna sredstva koja bi se trebala trošiti na druge javne prioritete i koja koštaju poreske obveznike.

Građani BiH su sočeni sa visokom stopom nezaposlenosti i ispodprosječnim javnim službama uglavnom zbog lošeg upravljanja i korupcije u javnim preduzećima.  Neka javna preduzeća su bukvalno propala u proteklih deset godina jer su ignorisana od njihovih političkih vlasnika, a njihov dug se gomila iz dana u dan.  Političari tvrde da će zadržavajući javno vlasništvo nad ovim kompanijama zaštititi radna mjesta.  I u pravu su – ali to vrijedi samo za sretnike koji imaju prave političke veze.

Federalna Agencija za privatizaciju procjenjuje da je od 1999. godine ukupna vrijednost 340 preduzeća koja još nisu privatizovana pala za 50 odsto – što iznosi oko pet milijardi maraka –zbog manjka poslovanja, nedostatka investicija i pogrešnog upravljanja.  Javna preduzeća ne rade, oprema se ne održava i ne može se koristiti, uposlenici ništa ne rade i nisu plaćeni – a dugovi se i dalje gomilaju i mnogi možda nikada neće biti vraćeni.  Ova preduzeća su teret vlastima koje ionako nemaju novca i na njih se uzaludno troše sredstva poreskih obveznika.

Uspješna privatizacija jeste moguća ovdje u Bosni i Hercegovini.  Prije više od deset godina, nekoliko vodećih kompanija je privatizovano u BiH.  Ove kompanije nastavljaju svoj razvoj i danas nude mogućnost zapošljavanja.  Ako sagledamo uspješne priče iz prošlosti, možemo uočiti pet važnih lekcija:


  • Prvo, mora se osigurati otvoren i transparentan tenderski proces.  Otvoreni natječaj je jedini način da se privuku stabilni i poznati investitori koji posjeduju znanje i sredstva neophodna za investicije i ispunjenje obaveza prema zaposlenim.  Traženje pomoći od međunarodne zajednice da osigura stručnjake da bi se tender proveo u skladu sa međunarodnim standardima se u prošlosti pokazalo uspješnim u BiH i moglo bi opet tako biti.
  • Drugo, aktiva i pasiva preduzeća moraju biti jasno definirane.  Niko neće investirati sredstva ukoliko postoje sumnje u predmet prodaje ili mogućnost preduzeća da posluje nakon privatizacije. 
  • Treće, prihod od privatizacije treba jasno odvojiti od budžeta.  Prečesto se sredstva od privatizacije protraće na kratkoročno krpljenje rupa u budžetima.  Sredstva od privatizacije moraju se koristiti samo u svrhu dugoročnog otvaranja radnih mjesta, uključujući educiranje naredne generacije radnika i ulaganja s ciljem otvaranja radnih mjesta.
  • Četvrto, mora se uzeti u obzir teška situacija u kojoj se nalaze radnici.  Dugovi prema njima se moraju riješiti u procesu privatizacije, kao i otpremnina.  Prihodi od uspješne privatizacije mogu pomoći da se ostala preduzeća pripreme za privatizaciju i da se oslobodi njihov potencijal; sredstva se također mogu iskoristiti za prekvalifikaciju radnika koji ostanu bez posla.
  • Konačno, ukoliko privatizirano preduzeće ne uspije u poslovanju, vlasti ne trebaju ponovo preuzimati vlasništvo nad njim.  To problem vraća na početak, što uglavnom predstavlja novi teret za vlasti koje nemaju dovoljno sredstava, kao i za građane koji ovise o osnovnim uslugama koje pružaju te vlasti.


Bosna i Hercegovina ne može više čekati da riješi ova pitanja.  Ukoliko je neophodan bolji zakon o bankrotu kojim bi se riješili problemi prethodnih privatizacija, onda ga treba usvojiti i provesti.  Jasni zakoni i procesi okrenuti tržištu ključni su za rješavanje ovih problema i omogućili bi spas i razvoj potencijalno profitabilnih dijelova ovih kompanija u korist radnika i potrošača podjednako.

Bez energičnijeg pristupa privatizaciji, Bosna i Hercegovina će i dalje gubiti sredstva jer će investitori ići u susjedne zemlje koje postižu napredak u provođenju ekonomskih reformi.  Privatizacija je jedan važan način na koji zemlja može početi da sustiže ostale.  Kako bi se to desilo, moramo politiku izbaciti iz svijeta poslovanja.

NapomenaDanas je gost blogger otpravnik poslova Ambasade SAD-a u BiH Nicholas M. Hill. Nikolas M. Hill profesionalni je diplomata u službi za vanjske poslove. U Sarajevo je stigao u julu 2012. godine na mjesto zamjenika šefa misije Ambasade SAD u Bosni i Hercegovini. On obnaša dužnost otpravnika poslova od odlaska bivšeg ambasadora Patricka S. Moona 24. avgusta 2013. Njegovu biografiju možete pogledati ovdje


Comments