Srebrenica: Sjećanje i poštovanje


U ime svih Amerikanaca, bio sam u Srebrenici 10. i 11. jula da iskažem suosjećanje porodicama i prijateljima žrtava srebreničkog genocida. Također sam želio ponovno pokazati čvrsto opredjeljenje moje zemlje da pomogne Srebrenici i cijeloj Bosni i Hercegovini da pronađu svoj put naprijed. Ovo je i za mene i za moju suprugu bilo bolno iskustvo. Koliko god da sam čitao o Srebrenici, koliko god da sam vidio slika ovih strašnih događaja prije 16 godina, ništa me nije moglo dovoljno pripremiti za 613 novih tabuta (kovčega) koji su ukopani na groblju. Želio sam pokazati neke fotografije ovih posjeta da bi i drugi vidjeli ono što sam ja vidio.  



Bio sam istinski počastvovan što sam upoznao neke učesnike 110-kilometarskog Marša mira čija je trasa išla onuda kuda su prošli ljudi koji su uspjeli pobjeći od ubijanja u Srebrenici. Zajedno sa članom Predsjednišva BiH, Bakirom Izetbegovićem, susreo sam se sa učesnicima Marša koji su došli čak iz Japana. Borili su se sa velikim vrućinama da bi odali počast žrtvama i duhu preživjelih. Kada je predsjednik Izetbegović rekao učesnicima Marša da je najbolja “osveta izgraditi zemlju gdje se svi osjećaju dobro”, cijelim sam se srcem s njim složio. 



Dok sam hodao sa učesnicima Marša  u nedjelju, imao sam priliku razgovarati sa vršiocem dužnosti načelnika Srebrenice, Ćamilom Durakovićem, koji  je imao 16 godina u vrijeme srebreničkog genocida i uspio je pobjeći. Sedam dana hodao je da bi došao na sigurno, u Nezuk. Drago mi je što mogu reći da se 2005. godine vratio u Srebrenicu i sada je važan lider svoje zajednice. Ljudi poput Durakovića su ključ budućnosti Bosne i Hercegovine.



U ponedjeljak sam bio u Memorijalnom centru u Potočarima na obilježavanju 16. godišnjice genocida i prisustvovao ukopu 613 žrtava čiji su ostaci identificirani u proteklih godinu dana. Specijalni izaslanik za praćenje i borbu protiv antisemitizma, Hannah Rosenthal (u sredini) također je bila prisutna. Ovdje je na slici u Memorijalnom centru u Potočarima zajedno sa (slijeva nadesno) Damirom Mašićem, federalnim ministrom kulture i obrazovanja, Elise Kleinwaks, političkim savjetnikom Američke ambasade u Sarajevu, Emirom Suljagićem, ministrom obrazovanja Kantona Sarajevo, i Alijem Lejlićem, službenikom iz Političkog odjela Američke ambasade u Sarajevu. Gospođa Rosenthal koja je nedavno pokrenula kampanju 2011 sati protiv mržnje (link) dijete je ljudi koji su preživjeli holokaust. “Svaki minut svog života živjela sam da bih se pobrinula da se ne dogodi još jedan genocid”, rekla mi je, dodavši “Nisam ovdje samo da bih bila svjedokom, nego i da ponesem teret i pobrinem se da ljudi saznaju istinu”.



Dok sam stajao pored svoje supruge Danute, imao sam priliku razmišljati o onima koji su ovdje ubijeni prije 16 godina. Oni koji poriču genocid ili ga pokušavaju minimizirati, uvećavaju tugu porodica i prijatelja žrtava. Svaki put kada poriču neporecivo, stoje na putu ka pravdi, oprostu i pomirenju.



Bosna i Hercegovina mora ići naprijed, ali to će se jedino dogoditi kroz pomirenje. Prisustvo komemoraciji pomoglo mi je da razumijem koliko je ovaj proces težak i pun emocija, ali i to koliko je važno da uradimo ono što je potrebno da bi se spriječio još jedan genocid. Jednostavno, nemamo drugog izbora. Podstičem sve vas da razmislite i donirate jedan sat vašeg vremena kampanji 2011 sati protiv mržnje.

Comments